Romantika u vrijeme društvenih mreža – ljubav na prvo tipkanje

U posljednje vrijeme romantika se puno promijenila. Za to je uglavnom „kriva“ tehnologija koja je napredovala i postala zanimljiva djeci i odraslima. Danas je život bez moderne tehnologije nemoguće zamisliti, pogotovo djeci koja su od malih nogu naučena na mobitele i laptope. Kao i kod mnogih stvari u životu možemo istaknuti puno pozitivnih, ali i negativnih strana.

Po mom mišljenju, prije napretka tehnologije bilo je ljepše. Ljudi su se više družili, bilo je manje ružnih komentara, djeca su se igrala, a ne tipkala, a dečki su se trudili pisati pisma koja bi ostala djevojkama za uspomenu. Ljubavna pisma koja su prije služila za dopisivanje, sada padaju u zaborav. Možemo uzeti za primjer to da su naši djedovi išli do naših baka pješke da bi ih vidjeli i provodili vrijeme s njima i nakon toga opet pješačili kući i nije im bio problem, ali danas je to skroz drugačija priča. Danas je dečkima veliki problem prići curi, oni će radije pisati poruke. Ljubav počinje dobivati neki drugi oblik, a to je više oblik virtualnog nego stvarnog. Uz mnogo poruka koje razmjenjujemo dnevno ne postoji onaj trud koji bi prije netko ulagao u pisanje pisma. Taj trud bio je pokazatelj ljubavi. Danas samo imamo mnogo poruka koje pišemo da bismo skratili vrijeme i ubili dosadu.

Sve se vrti oko mobitela i virtualnog svijeta.

Jedna od loših strana društvenih mreža je ta što ponekad imam osjećaj da ništa što radimo preko mobitela nije stvarno. Kao da je to neki drugi svijet od onoga u kojem živimo. U stvarnom svijetu ljudi puno teže pokazuju emocije, a sve izgleda tako lako preko interneta.

Mislim da se većina ljudi izgubila u mnoštvu informacija koje su im dostupne.

Dobra strana društvenih mreža može biti ta da ljudi prije nisu mogli puno razgovarati i upoznati se ako žive na nekoj udaljenosti. Naravno, prije je to bilo drugačije i momci su hodali do djevojke koja im se svidjela koliko god daleko bila. Ovo je zasigurno lakši način ako se sad  sve svodi samo na dopisivanja i ne izlaze nikako, a ako izađu to uglavnom ne ispadne kao što su očekivali jer preko mobitela je lakše reći sve što mislimo nego pričati s nekim lice u lice. To su neki od problema današnjice.

Društvene mreže nikako nisu mjesto na kojem bi trebali „tražiti“ prijatelje jer se mnogo loših stvari može dogoditi.

Jedan od najboljih primjera odnosa virtualnog i stvarnog možemo vidjeti u filmu „ Meggan is missing.“ Megan je djevojka koja je slijepo vjerovala stranom profilu koji joj se predstavljao kao da je njezin vršnjak. Zapravo se radilo o čovjeku koji je duplo stariji od nje. Na svoj profil je stavljao slike mladića i tako zainteresirao Meggan. Kad su se napokon dogovorili za sastanak, on ju je oteo. Nakon nekog vremena njezina prijateljica je posumnjala da ju je on oteo te ga prijavila policiji. On je to saznao i zaprijetio prijateljici da će joj nauditi. Nakon nekog vremena je oteo i Megganinu prijateljicu. Na kraju ih je mučio, silovao i bacio u bačvu od koje su imale ožiljke te ih zakopao.

Ovaj primjer nam može pokazati što se sve može dogoditi ukoliko bezazleno počnemo koristiti društvene mreže i da se ne bismo trebali upuštati u razgovore s ljudima o kojima ne znamo ništa.

Piše: Lorena Topić

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *